Babuška potječe iz Sibira, a ima je u Kini i Japanu, odakle se proširila sve do europskih voda, pa i do naših krajeva. Ima je mnogo u rijeci Dravi, odakle je došla u rijeke Dunav i Savu. Došla je uz mlađ amura i tostolobika uvezenim iz Mađarske u neke naše ribnjake pa je iz njih prešla i u otvorene vode. U ribnjacima je postala prava napast jer jede hranu namijenjenim šaranima. Za sportske ribolovce babuška je zanimljiva riba koja pod povoljnim uvjetima naraste više od kilograma težine. U vodama koje se sve više zagađuju i masovno izlovljavaju, babuška je dobrodošla za rekreaciju i zabavu.
Babuška je nešto vitkija od našeg karasa i srebrne je boje. Nema brčiće kao šaran i nije velika, obično je dugačka dvadesetak centimetara. Živi u vodama stajaćicama, rijeđe u tekućim vodama. Za tri do četiri godine babuška naraste do dvadeset centimetara, ženka je tada spolno zrela, a odlaže i do 400.000 komada ikre. Budući da ikru ne mora oploditi mužjak babuške, one se brzo šire. Druge vrste riba ne oplođuju ikru direktno jer bi u tom slučaju nastali „mješanci“. Međutim, oni pokreću u jajašcu daljnji razvoj i iz njega će se, iako je neoplođeno, izleći babuška i uvijek ponovno ženka. Zbog toga babuška ima izuzetne mogućnosti masovnog širenja, što kod drugih ribljih vrsta u našim vodama nije slučaj.
Lovi se kao i karas, udicom, rado prihvaća glistu, crva, tijesto ili kukuruz. Pribor za ribolov treba biti osjetljiv, a mamac malen. Meso joj je dobro za jelo i nalik je šaranu. Hrani se crvima i ličinkama iz mulja.