Živi u rijekama Europe, Azije i Sjeverne Amerike, posebno na sjeveru, u čistim vodama s pjeskovitim dnom. Kod nas ga ima u slivu Dunava. Obično je težak do 2 kilograma, ali može narasti na dalekom sjeveru i preko desetak kilograma težine. Proždrljiv je i svežder pa napada i sitni mlađ i ikru. Manjić proguta glistu s udicom i obično ostaje na istom mjestu, tako da ga sportski ribolovac hvata slučajno, osim zimi na određenim mjestima kada se zna gdje se zadržava. Lovi se za vrijeme mutnih voda, pogotovo zimi, na živu ribicu ili glistu.
Manjić je na prvi pogled sličan somu. U koži su mu vrlo sitne ljuske koje se jedva vide. Glava mu je spljoštena, a na podbratku mu visi samo jedan brk. Prednja je leđna peraja kratka no odmah se nastavlja druga do repa koji je zaokružen. Donja mu je peraja isto duga kao leđna. Mužjak ima krupniju glavu i vitkije tijelo. Leđa su mu zelenkasta ili tamno siva osuta nepravilnim tamnim šarama, a trbuh bijelkasto siv. Koža mu je debela i sluzava.
Mrijesti se u prosincu i siječnju pa se za vrijeme mrijesta skupljaju u jata. Ima mnogo ikre, kao i jegulja, koju polaže po šljunku. Raste polagano, a za vrijeme mrijesta mu je jetra neobično velika kao i svim bakalarima. Meso mu je ukusno i dobro.