Piškor je vrlo zanimljiva ribica koja je danas zaštićena, a nekada je služila kao izvrstan mamac za soma. Poznat je po tome da može neozlijeđen izaći iz ptice močvarice nakon što bi ga ova slasno konzumirala. Omiljen je i u akvaristici i jedan je od rijetkih riba koja se glasa (pišti).
To je slatkovodna riba zmijolika tijela koja se često nalazila i na jelovniku starih Podravaca. Bila im je dostupna jer je nastanjivala stajaće vode, rukavce i bare, zadržavajući se u muljevitom dnu, odnosno u vodama gdje svaka druga riba ne može preživjeti. Zanimljivo da u takvim uvjetima može dugo boraviti jer u posebno crijevo nakupi dovoljno zraka pomoću kojeg diše u mulju.
Živi u mirnim vodama na dnu. U dnu se može i zakopati da mu viri samo glava. U sušnom razdoblju može se potpuno ukopati u dno i prijeći u neku vrstu ljetnog sna. Može udisati atmosferski zrak kada je niska koncentracija kisika u vodi ili kada se stanište isuši.
Naraste do 30 centimetara dužine i težine do 150 grama.
Žute je boje sa uzdužnim tamnosmeđim prugama. Ima usta bez zuba, a s vanjske strane deset brčića.
Mrijesti se od travnja do lipnja kada ženka izbacuje od 65.000 do 170.000 jajašaca koja polaže između biljaka u plitkoj vodi. Ličinke imaju nježne vanjske škrge nekoliko dana poslije izleganja. Hrani se beskralježnjacima koji žive na dnu, naročito gujavicama, mekušcima i ličinkama kukaca.