Podust je poznata riba, a zovu ga još i skobalj, škobalja, tintaš, jatnik, šljivar, rijaš i štupser. Unutrašnja presvlaka trbušne stjenke presvučena mu je crnom opnom pa ga zato i zovu tintaš. Naraste od 25 do 50 cm, a može biti težak do dva kilograma. Leđa su mu tamno zelena, bokovi i trbuh srebrnasto bijeli, peraje crvenkaste, a one na hrptu sivkaste. Tijelo mu je izduženo i vitko, postavljeno pravilnim redovima ljusaka. Prepoznat ćemo ga po ustima koja se nalaze ispod izdužene njuške. Usne su mu rožnate i oštre jer njima struže biljnu hranu i alge s kamenja na dnu rijeke. Vrlo je osjetljiv i oprezan, te se kreće u jatima. Ljeti i za vrijeme niskih vodostaja drži se uz vodenu struju, a kada se vode zamute i podignu prilazi prema obali u pliće zaljeve i pješčane uvale.
Izvrsno se prilagođava životu u hladnim vodama, a osjetljiv je na zagađenje vode pa se u tom slučaju brzo povlači. Jata podusta imaju svoja migracijska kretanja zbog mrijesta ili bolje prehrane. Ta kretanja mogu biti uzvodno i nizvodno, pa čak i iz rijeke u rijeku.
Podust dosta brzo raste, naročito u prve tri godine. Nakon šest godina podust je oko 50 cm dužine i više od kilograma težine. Sa tri godine je zrel za rasplod. Mrijesti se od ožujka do svibnja, ovisno o temperaturi vode i vremenskim uvjetima. Putuje u jatima na prikladna šljunkovita i plića mjesta. Tada mu boje tijela postaju intenzivnije. Ženka odlaže do 100.000 komada ikre promjera oko 1,5 mm na protočnoj vodi, a ikra se lijepi na šljunak na dnu rijeke. Kod nas podust živi u vodama Dunavskog sliva, no njegovo se područje u Europi proteže od sjevernog dijela Francuske i Nizozemske kroz srednji dio Njemačke do srednjeg dijela bivšeg SSSR-a, te do obale Kaspijskog i Crnog mora. U sjevernoj Španjolskoj i južnoj Francuskoj živi i jugozapadni europski podust (Chondrostoma polylepis).
Podust se lovi laganim priborom koji treba stalno držati u ruci jer je podust vrlo oprezna i plašljiva riba koja će izbaciti mamac iz usta čim joj se nešto učini sumnjivim. Zato najlon mora biti tanak a udica mala. Umjesto plovka koristi se vrlo osjetljivo pero ili poseban plastični tanki plovak koji se dobro vidi i na kojem se može primijeniti i najmanji dodir ribe. Stavlja se malo olovo (samo ono najpotrebnije s obzirom na plovak) i predvez na desetak centimetara između olova i udice. Ribolovac treba reagirati i na najmanje micanje plovka. Kao mamac najpouzdanija je kuglica kruha ili jednostavno malo zgnječen kruh kako ne bi odmah otpao s udice. Dobar mamac su brašnasti i mesni crvi, tanka crvena glista iz stajskog gnoja, te kuhani krumpir, žganci ili komadići zgrušane krvi.
Meso podusta je ukusno, ali ima mnogo sitnih kostiju. Obično se prži malo jače na ulju ili masti, ali bolje je da je marinirati jer se lakše jede, a ništa se ne gubi na okusu i kvaliteti.