Šaran živi u stajaćim i sporotekućim vodama. Rasprostranjen je i u Europi i u Aziji. Kod nas ga ima u svim slivovima. Po šaranu je cijeli jedan dio ribljeg roda dobio svoje ime. Latinski naziv šarana je Cyprinus carpio a ribe šaranskog roda zovu se ciprinidi. Čak i određena vrsta nizinskih voda koje sasvim sporo teku nazivamo ciprinidnim vodama. U toj ribljoj porodici ima stotine vrsta raznih riba koje žive u južnoj Europi i slatkim vodama Azije, Amerike i Afrike.
Kod nas postoje riječni ili divlji i pitomi ili ribnjačarski šaran. Razlikuju se po građi tijela jer je ribnjačarski zbijenija tijela i višeg hrpta negoli riječni šaran. U ribnjacima ima i potpuno ljuskavih šarana i veleljuskavih koji imaju po bokovima velike krupnije ljuske, te maloljuskavih koji imaju povezan niz ljusaka po hrptu od glave do repa i skupinu nepravilno razmještenih ljusaka na području repa, te golih šarana koji su potpuno bez ljuske.
Njihova zajednička značajka je da u gubicama nemaju zube nego imaju duboko u ždrijelu sa svake strane po jednu kost (ždrijelnicu) i na njoj po nekoliko zuba koji žvaču i potiskuju hranu na ždrijelnu ploču, te je tako drobe i usitnjuju.
Šaran se mrijesti uglavnom u svibnju i u lipnju, a ako je godina hladna mrijest provodi i kasnije. Šaran je već u trećoj godini života sposoban za rasplod. On ima mnogo ikre, ali ima i mnogo neprijatelja koji tu ikru napadaju. Mužjaci i ženke traže zgodna mrijestilišta, plitka mjesta obrasta gustim vodenim biljem. Ženka odlaže jaja na šaš i trave, a mužjaci je prate i oplođuju jajašcima. Kroz tjedan dana izvali se mlađ koja brzo raste, pa su to u jesen već ribice dugačke 5 do 10 cm. Druge godine mogu biti teški i do pola kilograma, a treće i do 2 kilograma.
Šaran je riba koja će dolaziti svaki dan na određeno mjesto ako ondje pronalazi hranu, jer pamti mjesta gdje im se daje hrana. Žilavi su i otporni no također vrlo oprezni. Lovi se na različite načine i mamce, od glista, crva, kruha i žganaca do kukuruza, te moderniziranih i sofisticiranih metoda kao što su boile. Najbolje vrijeme za lov je ujutro i predvečer kada su jata u pokretu i traže hranu. Najbolji mjeseci za lov su od srpnja do listopada.
Šaran najviše voli tiha i duboka mjesta u jezerima i rijekama. Za vrijeme velike vrućine povlači se u hlad ili pod lopoče i vodeno bilje uz samu površinu vode. Kod nas mogu narasti veliki primjerci koji nerijetko dosegnu preko 20 kilograma težine.
Meso mu je ukusno, ali može biti i premasno s mirisom mulja. Tada ga valja držati neko vrijeme u čistoj vodi pa će miris nestati.