Štuka živi gotovo u cijeloj Europi, osim u Španjolskoj i južnoj Italiji. Štuka je u prvom redu riba Sjeverne Amerike, a u Europi je riba Skandinavije, Rusije i Sibira. Raširena je i u Aziji. Štuka je vrlo poznata riba koja živi uglavnom na području voda što polagano teku. Drži se gornjih slojeva voda gdje vreba sitnu ribu. Najviše ih ima u barama te u mirnim rukavcima naših rijeka. Naraste do 15 kg težine, a u Skandinaviji i Sibiru štuka može narasti preko 2 metra i težine do 30 kg.
Tijelo joj je prilagođeno i građeno tako da može brzo plivati i dostići svoj plijen. Duga je i vitka, glava joj je spljoštena, gubica šiljata s oštrim zubima okrenutim prema unutra, pa kad zgrabi ribicu više nije ispušta. Zelenkaste je boje, a sa strane ima žućkasto bjelkaste pjege, ljuske su joj sitne. Trbuh je bijel, a hrbat tamno zelen. Leđna peraja je položena daleko otraga. Kada brzo pliva prsne i trbušne peraje su joj priljubljene sasvim uz tijelo.
Štuka se mrijesti od veljače do travnja na plitkim mjestima obraslim vodenim biljem. Ženka od 2 do 3 kg položi oko 100.000 ikre veličine oko 3 mm. Neovisno o temperaturi vode izvali se za 2 do 3 tjedna, ali obično veći dio mlađa propada od samih štuka koje ga pojedu.
Štuka je prikladna riba za umjetni uzgoj u ribnjacima. Ona osjeća kretanje sitne ribe više bočnom crtom negoli vidom. Primijećeno je da reagira na crvenu boju, pa će varalicu sa malo crvene vunice na repu štuka napasti prije nego onu bez. Štuka živi uz trave, lopoče, panjeve i klade, gdje vreba sitnu ribu. Nije rijedak slučaj da je štuka uhvaćena na varalicu i da joj još iz gubice viri repić maloprije ulovljene ribice.
Za naše sportske ribolovce štuka je vrlo zanimljiv grabežljivac koji može pružiti mnogo sportskih užitaka. Ona brzo raste i može pod povoljnim uvjetima u prvoj godini dostići gotovo kilogram težine, a u idućim godinama može još i brže rasti. Ona napada sve živo u vodi osim balavca i, kažu, linjaka. Štuka obično odlazi u lov na sitnu ribu zimi i u proljeće tijekom dana, a ljeti krajem dana. Izlazi na mjesta i plićake gdje se zadržavaju kederi i sitnija riba, a posebno na plitke obale ili jaču struju gdje sitna riba teže pliva. Zgrabit će i žabu ili miša ako na njih naiđe.
Lovimo je na spin ili postavom sa živim mamcem. Rijetko se može dogoditi da naleti i na glistu. Od varalice najbolja je nešto veća varalica (10-12 cm zajedno s trokukom na repu). U bistrim vodama bolja je žuta, a u mutnijim srebrnasto bijela varalica. Dobar je i leptir (meps) malo veći broj 5 ili 6. Više puta se dogodi da štuka slijedi mamac ali ne napada. Tada treba ubrzati kretanje varalice, a nikako usporavati. Ako usporavamo kretanje varalice štuka sigurno neće zagristi jer se tako mamac u prirodi ne ponaša. Najlon treba biti jači. U barama i vodama stajaćicama dobro je loviti imitacijom varalice miša s repićem. Kao predvez za ribolov na štuku dobro je uzeti tanku čeličnu sajlu jer najlon štuka često pregrize.
Pri ribolovu na postavu potrebno je poznavati vodu gdje lovimo. Ribicu bi trebalo postaviti 10 do 20 cm od dna uz najdublje mjesto gdje bi se mogla kretati krupna štuka koja se povlači uz dno jer je tromija. Kad štuka grabi ribicu obično je hvata poprijeko, a zatim u gubici okreće i guta. To ne mora biti uvijek tako, ali u većini slučajeva je. Kada štuka zgrabi mamac, čep će potonuti. Ribiči griješe ako tada odmah krenu sa izvlačenjem. Čim štuka osjeti otpor, nastoji izbaciti mamac iz gubice i pobjeći, a mi ostajemo bez ulova. Poslije prvog potapanja čepa ili prvog gibanja čepa potrebno je pričekati. Čep će zatreperiti na vodi, a nakon toga, ako štuka okreće kedera i započne ga gutati, krenut će prema dubini – tada treba zategnuti ribu. Uhvaćenu je štuku potrebno oprezno osloboditi od udica jer se može dogoditi da si ozlijedimo ruku na njenim oštrim zubima.
Štuka koja živi u čistim i bistrim vodama odlična je za jelo i meso joj nema miris po mulju.